MEXICO BEZ PLANA I SMJEŠTAJA

Bio je Božić kada sam kupila kartu za Maltu, ulov od 40€. Tko zna, možda sam već tada znala da neću otići. Veljača je, datum se bliži, a smještaj nemam. Dolazi mi poruka: Jesi slobodna od 15.2.? I moj odgovor: Kamo idemo?

Tjedan dana prije puta kupujemo karte i krećemo, bez plana, bez smještaja!

Krivi hotel i saga o cjenkanju

Moj mali crveni kofer i ja  u avanturi. Naš prvi let „preko bare“, a nije USA. Najprije let za Brussels i kao da sam mogla naslutiti naše putovanje. Tražim bus, k vragu, automat za karte prima kovanice ili karticu. Napokon stižem k njoj i u neko doba noći mi kaže „Ej, a mogle bi mi hotel rezervirat? Da imamo za prvu noć, a poslije ćemo vidjeti…“

Direktan let, Brussels-Cancun, i nakon 13 i pol sati stižemo. Kontrola putovnica, a sa mnom uvijek nešto. Jer baš kada je moj red, završim kod muškog policajca i krećemo. Možda je mislio da sam se došla udati, a možda me on htio ženiti, ali slijed pitanja: imam li dečka, koliko dugo smo skupa i kako smo se upoznali…

Bio je to pravi vrući šok kada smo izašle s aerodroma. Skidanje jakne i majice, palimo cigaretu i stojimo na suncu. Nekoliko minuta se ne mičemo, možda jedva i dišemo. Savjet zlata vrijedan: Odi na štand colectiva! Colectivo je mali kombi, a cijena je niža u usporedbi s taxi-em i privatnim prijevozom.

Kako dolazimo do hotela, tako mi u glavi misao, ne bi li hotel trebao biti pored mora. Ulazimo u hotel, recepcija, ali naše rezervacije nema. Mislim si, a nema ni mora, OK, u krivom smo hotelu. I zaista, uspjele smo zapisati krivu adresu.

Događa se i najboljima. Najbolje da popijemo kavu pa ćemo dalje. Plati u dolarima, vraćaju u pesosima. Kao i uvijek, prošeći i gledaj tečaj, osim u kriznim situacijama kada moraš u prvu. Otprilike: dolar 16,50-18,00; euro 19,50-22,00. Makar, najbolji tečaj koji sam vidjela bio je na aerodromu u Mexicu Cityu.

Krećemo prema hotelu i shvaćamo, cjenkaj se i tjeraj svoje. Jedan taxist nas je izbacio iz auta jer mu je šef rekao da je to premala cijena za vožnju. A tek peti nas je pristao voziti za cijenu koja je otprilike do našeg hotela. Tri sata kasnije, eto nas u hotelu (koji je pored mora)…

Što reći o Cancunu? Nama je bio usputna točka, ali dovoljno da ostavi dojam turističkog grada koji nema veze s Mexicom.

Autići za golf i mit o pepeljarama

Vremenska razlika je učinila svoje i dok moja suputnica spava, ja brojim ovce. Jedna, dvije, sto, ništa od toga. Otprilike sam spavala četiri sata, ponekad pet i tako dva tjedna.

Zašto smo uzele hotel pored mora? Jer je odmah preko puta trajekt, a plan je bio dan provesti na Isla Mujeres. Rekli su nam da je cijena trajekta 150 pesosa i jest, ali za domaće. Za turiste je 300 pesosa. U Meksiku postoje dvostruke cijene i to nas prati od početka do kraja putovanja.

Ali Isla Mujeres. Plaže, palme, bijeli pijesak i more. Dakle, raj! Nema dalje. Cijeli otok je prepun autića za golf koji se mogu iznajmiti na jedan sat, pola ili cijeli dan. Mi smo ga iznajmile na sat vremena i bilo je genijalno. Kada shvatiš kako ne letjeti preko hupsera koji su na svakih par metara…

Ja sam pušač i naviknula sam se na kojekakve zabrane. Međutim, Meksiko me fascinirao, a možda smo samo naletile na takva mjesta, ali pepeljare ni za lijek. S vremenom smo se naviknule ako  itražimo pepeljaru, neće nam je donijeti.

Dok sljedeće jutro pijemo kavu, slažemo plan kuda dalje. „Što kažeš na Playa del Carmen? Mogle bi tamo!“ Mogle bi, hajmo…